I
would take this opportunity to express my gratitudes to
Mr. Naoyuki
Kurita, from far Japan, the beatiful country
of Raising Sun, who let me to use some of his excellent
astronomical fotos on my web sites. I recommand everyone
to visit his web sites "Stellar
scenes" on web address http://www.ne.jp/asahi/stellar/scenes/english/
Posebno
se želim ovom prilikom, zahvaliti gospodinu Naoyuki
Kurita, iz dalekoga Japana, prekrasne zemlje
Izlazećeg Sunca, koji mi je dozvolio da na ove moje stranice,
postavim neke od njegovih prekrasnih astofotografija,
koje je on snimio. Preporučujem svima da posjete njegove
web stranice "Stellar
scenes" na web adresi: http://www.ne.jp/asahi/stellar/scenes/english/
E
pa, dragi posjetitelju, jesi li znao da je astronomija
jedna od najstarijih znanosti? Ljudi su od samoga početka
svoga postanka, pozorno pratili što se to zbiva iznad
njihovih glava. Dan, noć, sunce, mjesec, oblaci, kiša,
grmljavina, vjetar... Sve je to kod njih izazivalo veliku
pozornost jer nisu znali što je to i kako to objasniti.
Postoje arheološka nalazišta iz davnih i zaboravljenih
vremena koja to potvrđuju. I dan danas, traje potraga
za odgovorima koje su tražili drevni stanovnici naše planete.
I trajat će još dugo, dugo vremena.
Astronomski
Requiem...
U
ljudskoj je prirodi znatiželja, želja za znanjem, radoznalost
prema svijetu koji nas okružuje i kojega smo dio i mi.
Kada se okreneš oko sebe, čini ti se da je svijet ogroman,
beskonačan. Kada u noći pogledaš gore, vidiš da nebo nije
crno. Barem ne potpuno. Na tisuće malih treperavih iskrica,
kao da te pozivaju da ih istražiš. Oko tebe je sve mirno,
i ako se zadubiš u njihovo treperenje, postaješ dio njih.
Izgubiš osjećaj za vrijeme, postaneš nekako lagan, i čini
ti se da čuješ iskonsku glazbu naših predaka, koji su
se isto tako osjećali, pogleda uprtih u nebeska prostranstva,
promatrajući iste te iskrice u koje i ti danas gledaš,
postavljajući ista pitanja i tražeći iste odgovore. Uz
pucketanje logorske vatre, zvuke bubnjeva i udaraljki,
izvodili su plesove kojima su se željeli približiti svojim
bogovima, koji su bili tamo negdje, među zvijezdama, tako
veliki, tako moćni, tako nedodirljivi...
I dok bi vračevi pjevali
moćne pjesme i izgovarali tajanstvene riječi, bogovi bi
ih gledali, odozgo naravno, tamo gdje su zvijezde, kojima
su i bile upućene sve riječi, sve pjesme, sve želje, i
svi pogledi... I još su negdje tamo. Samo što se danas
drugačije zovu. Ništa se nije promijenilo. Osim ljudi.
I kada vratiš pogled na zemlju, shvatiš da svijet u kojemu
živiš, i nije toliko velik, kao što ti se nedavno činio.
Pa čak ni dugovječan. U usporedbi s drevnim bogovima,
koji su još tamo gore, među zvijezdama, shvatiš da smo
mi tek jedna iskrica u vremenu, tek jedno zrnce u prostoru,
i da smo beskrajno mali, a opet, toliko beskrajno veliki.
Ukoliko
si se, dragi posjetitelju, uspio pronaći u ovim mojim
mislima, onda su ove stranice baš za tebe. Mala astronomska
početnica. Tu ćeš pronaći dio odgovora na pitanja koja
si postavljaš. Tu ćeš vidjeti dio onoga što do sada nisi
imao prilike vidjeti. Ili možda jesi... No, kako god bilo,
nadam se da ćeš uživati putovanjem kroz svemir.
A,
što je ustvari astronomija?
"Da,
ja ne znam u prirodi pojave, koja bi toliko užitka estetskomu
čuvstvu mlada čovjeka davala, a ne znam ni pojave, koja
bi čovjeku toliko uznosila i dušu i srce u više, čiste
sfere života ljudskoga, nego promatranje večernjega i
noćnoga zvjezdanoga neba, - dakako promatranje s ljubavlju
i srcem, kojemu su još pristupni užici ove ruke. A nisu
li tomu potvrda i toliki krasni hramovi božji, koji na
svodovima svojim oponašaju svod nebeski?"
Tim
je riječima, dr. Oton Kučera, u knjizi "Naše nebo",
pokušao dočarati oduševljenje koje osjeća čovjek kada
se susretne sa svojim prvim spoznajama o zvjezdanome nebu,
sa svojim prvim otkrićima o zvijezdama, planetima... Teško
je opisati onaj osjećaj, kada čovjek prvi puta pogleda
kroz okular teleskopa, kada prvi puta ugleda kratere na
Mjesecu, Saturnov prsten, pjege na Suncu... Ma, ako vam
se pruži prilika, ne propustite ju, i dobro zapamtite
te osjećaje koji će vas obuzeti. To je ono pravo. Koliko
god gledali slike, one vas ne mogu pripremiti na onaj
osjećaj koji vas obuzme kada to vidite "u živo".
I mada se o tome puno pisalo, i mada o tome puno znate,
ipak, svaki puta otkrijete nešto novo, za vas novo, i
osjetite da ste upravo napravili malo otkriće, doživjeli
nešto o čemu nigdje ne možete ništa pročitati, jer se
to ne može napisati ili opisati. To se mora - osjetiti!
I tako svaki puta ispočetka. Ma koliko god puta gledali
isti mjesečev krajolik, on će uvijek iznova u vama buditi
novo ushićenje. Ista stvar je i sa drugim nebeskim objektima
i pojavama. Ništa od svega toga, ne može vam dočarati
niti jedna fotografija, niti jedna knjiga, niti jedna
priča. Baviti se astronomijom je nešto plemenito, nešto
predivno i neopisivo. Nije važno imate li teleskop ili
nemate. Dovoljno je i vaše golo oko, karta zvjezdanoga
neba i malo znatiželje, pa da započnete svoja prva otkrića,
svoja prva putovanja među zvijezdama.
Eto,
otprilike, to je astronomija. Otkrivanje novoga i nepoznatoga,
upoznavanje sa svijetom i skladom oko sebe, a pritom,
upoznavajući sebe i svoju dušu, pronalaženje odgovora
na mnoga pitanja, i pritom postavljajući nova pitanja
koja zahtijevaju nove odgovore... I tome nema kraja. Tko
se jednom počne ozbiljnije baviti astronomijom, tome do
kraja života ostaje ono nešto u njemu, što ga čini vrednijim,
svjesnijim i zadovoljnijim. Jednostavno, čovjek se promijeni,
počne drugačije misliti i gledati svijet oko sebe.
Astronomija
je lijek :o)
Još
samo da kažem par riječi o fotografijama koje ćete susretati
na ovim stranicama. Većina fotki prikazuje nebeska tijela
onako, kako ih vide astronomi koristeći prosječne amaterske
instrumente. Dakle, onako kako ih inače astronomi amateri
vide. Namjerno sam birao takve slike, kako bih vam što
realnije dočarao svijet amaterske astronomije, onako kako
ih i vi možete vidjeti, pruži li vam se prilika. Mnoge
web stranice prikazuju slike svemirskih tijela, kako ih
možemo vidjeti samo kroz velike teleskope na velikim profesionalnim
zvjezdarnicama ili pak, kako su ih snimile svemirske letjelice.
No, u stvarnosti, nemamo baš puno prilike gledati kroz
tako snažne teleskope, pa čovjek, koji se nagledao tih
fantastično lijepih sličica, pomalo ostane razočaran ili
zatečen kada prvi puta ugleda te objekte kroz amaterski
instrument. Mnoge od tih lijepih šarenih boja, koje se
zapažaju na fotografijama, u stvarnosti se vrlo teško
primjećuju prostim okom. To ne znači da one ne postoje,
nego je riječ o tome da se one zabilježe na fotografskim
filmovima tek prilikom dužih ekspozicija, jer im je sjaj
vrlo slabašan, a poznato je, da ljudsko oko u mraku ne
razlikuje baš najbolje, niti boje, a niti detalje, kod
objekata slaboga sjaja. Eto, sada kada ste se upoznali
i sa ovim činjenicama, možete krenuti u istraživanje svemira.
