Astronomi su kao i doktori, jako vole čudna imena i čudne nazive.
No, to nije bez razloga. Ti pojmovi i ta imena, korijene
vuku iz raznih jezika, raznih struka i raznih vremena ljudske
povijesti. Kako su se ljudi razvijali, tako su nastajali
i razni nazivi vezani uz to. Kako bih vam olakšao snalaženje
u tim imenima i nazivima, potrudio sam se uklopiti ovaj
Astronomski rječnik, koji su napisali dr. sc. Drago Roša
i mr. sc. Drago Špoljarić, a koji je objavljen u astronomskom
časopisu "BOLID" broj 86 (1/2001), čiji je izdavač
Zvjezdarnica Zagreb. Zahvaljujući velikoj ljubaznosti glavnog
i odgovornog urednika, gospodina Gustava Krena, od kojega
sam dobio dozvolu za objavljivanjem ovoga Astronomskog rječnika
na mojim stranicama, imate mogućnost "surfati"
među svim ovim čudnim riječima kojima se koriste astronomi.
Znam, neke su toliko čudne i neobične, da ih je teško otprve
i izgovoriti, ali kada ih bolje upoznate, vidjet ćete da
je lakše izgovoriti dvije riječi nego pet minuta zamuckivati
i mlatarati rukama i nogama pokušavajući opisati njihovo
značenje. Eto zašto astronomi pričaju "čudno"
:o)
A -
B -
C -
Č -
D -
E -
F -
G -
H -
I -
J -
K -
L -
LJ -
M -
N -
O -
P -
R -
S -
Š -
T -
U -
V -
Z -
Ž
aberacija:
prividna promjena položaja objekta u odnosu na geometrijski
položaj. Posljedica je relativnog transverzalnog gibanja
motritelja u odnosu na promatrani objekt i konačnosti
brzine svjetlosti. Vidjeti i
aberacija, planetska.
aberacija,
dnevna: komponenta zvjezdane aberacije (aberacija,
zvjezdana) koja nastaje
uslijed gibanja motritelja uzrokovanog Zemljinom rotacijom.
aberacija,
godišnja: komponenta zvjezdane aberacije (aberacija, zvjezdana)
koja nastaje zbog Zemljine revolucije.
aberacija,
planetska: pojam klasične fizike koji se upotrebljava za opis
prividne promjene položaja objekta uslijed gibanja motritelja
u odnosu na promatrani izvor svjetlosti i gibanja izvora.
aberacija,
sekularna: komponenta zvjezdane aberacije (vidjeti aberacija, zvjezdana)
koja je posljedica gibanja čitavog Sunčevog sustava u prostoru.
Vidjeti apeks.
aberacija,
zvjezdana: prividna promjena položaja promatranog objekta uslijed
gibanja motritelja. Obično se razlaže na dnevnu i godišnju
komponentu (aberacija, dnevna;
aberacija,
godišnja).
afel:
najudaljenija točka staze tijela od Sunca koje se giba oko
Sunca.
AGK
katalog: kratica za zvjezdani katalog Astronomische Gesellschaft
Katalog kojeg je inicirao F.W. Argelander 1867. godine obuhvativši
u prvom projektu zvijezde do 9. magnitude, deklinacije od
-2°
do +80°.
U izradi AGK1 kataloga sudjelovalo je više zvjezdarnica,
a sadržavao je 150000 zvijezda. Proširenje kataloga do deklinacije
-23°,
završeno 1887. g., sadržavalo je dodatnih 50000 zvijezda.
Izrada fotografske verzije kataloga započeta je 1920. g.
a objavljena je 50-tih godina. Mjerenje vlastitih gibanja
uključeno je u inačicu AGK3. Položaji u AGK katalogu određivani
su relativno s obzirom na položaje zvijezda fundamentalnog
kataloga. Vidjeti
katalog;
fundamentalni
katalog;
zvjezdani katalog;
FK;
NGC katalog.
albedo:
omjer između količine svjetlosti koja pada na neko tijelo
ili površinu i količine te svjetlosti koju isto tijelo ili
površina reflektira.
alignementi
(alinjmani): linije ucrtane na zvjezdanim kartama koje povezuju
glavne zvijezde u zviježđu radi lakšeg prepoznavanja zviježđa
i orijentacije golim okom. Vidjeti astrognozija.
almanah:
vidjeti
godišnjak.
almukantarat:
mala kružnica nebeske sfere, koja nastaje presjekom nebeske
sfere i ravnine paralelne s horizontom; također nazvana
altitudna paralela ili kružnica jednake altitude.
alt-azimutalni
instrument: instrument, horizontalne montaže s precizno izvedenim
vertikalnim i horizontalnim krugom, a upotrebljava se za
simultano određivanje horizontalnih i vertikalnih smjerova
ili kutova (visine i azimuta).
altituda:
vidjeti
visina.
analema:
krivulja oblika nepravilne osmice koja se dobije povezivanjem
položaja Sunca na nebu zabilježenih svaki dan tijekom godine
u isto vrijeme. Položaj Sunca je promjenjiv iz dana u dan
uslijed priklona ekliptike i eliptičnosti (ekscentriciteta)
Zemljine staze oko Sunca.
anomalija:
kutna mjera za udaljenost tijela od perihela njegove staze
(vidjeti
srednja anomalija;
ekscentrična
anomalija;
prava anomalija).
anomalistička
godina: period između dva uzastopna Zemljina prolaza perihelom,
isto što i vrijeme porasta srednje anomalije Zemlje za 360°.
anomalistički
mjesec: period između dva uzastopna Mjesečeva prolaza
perigejom, isto što i vrijeme porasta srednje anomalije
Mjeseca za 360°.
antapeks:
točka nebeske sfere od koje se Sunce, gibajući se u prostoru,
prividno udaljava.
anticirkumpolarne
zvijezde:
zvijezde koje za određeni položaj motritelja na Zemlji tijekom
godine ne izlaze iznad horizonta. Vidjeti
cirkumpolarne zvijezde.
antipodna
točka: dijametralno suprotna točka u odnosu na neku točku
Zemljine površine.
antisolarna
točka:
točka nebeske sfere dijametralno suprotnog položaja od središta
Sunčeve ploče.
apeks:
točka nebeske sfere prema kojoj se Sunce, gibajući se u
prostoru, prividno približava.
apocentar:
točka na stazi koja je najudaljenija od gravitacijskog središta
koje uzrokuje gibanje. Vidjeti
apogej;
perigej.
apogej:
najudaljenija točka od Zemlje na stazi nekog tijela koje
kruži oko Zemlje.
apsidna
linija:
dužina koja spaja suprotne točke eliptične staze i prolazi
žarištima elipse.
apsidno
gibanje: rotacija apsidne linije (ili pomak pericentra)
uzrokovana gravitacijskim djelovanjem (vidjeti perturbacije)
drugih nebeskih tijela.
apsolutna
magnituda zvijezde: prividna magnituda koju bi imala
zvijezda uz pretpostavku da se nalazi na udaljenosti od
10 parseka, također i apsolutni sjaj zvijezde.
argument
pericentra: element orbite (staze) za definiranje prostornog položaja
orbite, odnosno kutna udaljenost mjerena u ravnini orbite
od uzlaznog čvora do velike poluosi na kojoj je pericentar.
armilarna
sfera:
mehanički model nebeske sfere (nebeski globus) s izvedenim
osnovnim kružnicama i nebeskim objektima u čijem je središtu
Zemlja (neki su dijelovi a. sfere pokretni). Upotrebljava
se kao mjerni instrument (još od vremena prije Krista) i
u edukacijske svrhe.
aspekt:
prividni položaj planeta i Mjeseca u odnosu na Sunce, gledano
sa Zemlje; također i kut između osi rotacije tijela Sunčeva
sustava i spojnice između tog tijela i Zemlje.
asteroidi:
vidjeti
planetoidi.
astrognozija:
poznavanje zviježđa i snalaženje na zvjezdanom nebu promatranjem
golim okom.
astrolab:
drevni instrument za mjerenje visina nebeskih tijela. Konstruirali
su ga grčki astronomi u II. st. pr. Krista. Suvremena izvedba
(npr. impersonalni Danjonov astrolab s prizmom, konstruiran
1951.g.) upotrebljava se za vrlo precizna mjerenja visina
nebeskih tijela (odnosno simultano određivanje astronomske
širine i duljine stajališta).
astrometrija:
grana klasične astronomije koja se bavi matematičkim rješenjima
određivanja prividnih položaja objekata na nebeskoj sferi
i pojavama koje uvjetuju promjenu tih položaja (sferna astronomija)
kao i metodama određivanja koordinata nebeskih tijela iz
podataka opažanja (praktična astronomija) te metodama određivanja koordinata
stajališta i smjera prema nekoj točki na Zemlji iz opažanja
nebeskih tijela (geodetska astronomija). Također i položajna
astronomija.
astrometrijske
efemeride: efemeride tijela Sunčeva sustava u kojima su u obliku
tablica prikazani položaji neposredno usporedivi s katalozima
srednjih mjesta zvijezda standardne epohe. Astrometrijski
položaji dobivaju se tako da se geometrijskim položajima
dodaju korekcije kašnjenja svjetlosnog signala.
Astrometrijski
instrumenti:
precizni i vrlo sofisticirani instrumenti za određivanja
koordinata nebeskih tijela, zvjezdanog mjesnog vremena,
koordinata točaka na Zemlji i azimuta. Dijelimo ih na fundamentalne
(veliki pasažni instrument, meridijanski i vertikalni krug),
astronomsko-geodetske (univerzalni instrument, zenit teleskop,
pasažni instrument) i pomorsko-zrakoplovne (pomorski i zrakoplovni
sekstant).
Asfronomical
Almanac: vidjeti
The Astronomical Almanac.
Astronomičeski
ježegodnik: ruski astronomski godišnjak.
astronomska
jedinica (a j.): polumjer kružne staze po kojoj bi tijelo, zanemarive
mase i koje nije podložno perturbacijama, kružilo oko Sunca
s periodom od 2π/k dana, pri čemu je k Gaussova gravitacijska
konstanta. Astronomska jedinica nešto je manjeg iznosa od
velike poluosi Zemljine staze oko Sunca, pa se može kazati
da je to i srednja udaljenost Zemlje od Sunca.
astronomska
refrakcija: vidjeti refrakcija, astronomska.
astronomske
konstante: vidjeti
sustav astronomskih konstanti.
astronomske
koordinate: 1) astronomska duljina i širina, koje definiraju
položaj točke na Zemljinoj površini u odnosu na geoid. Na
te koordinate djeluju lokalne gravitacijske anomalije (vidjeti:
zenit;
duljina,
terestrička;
širina, terestrička).
Također nazvane i geografske koordinate; i gravimetrijske
koordinate. 2) koordinate nebeskih tijela (npr. rektascenzija
i deklinacija, ekliptička duljina i širina, i dr.) određene
za standardnu epohu i ekvinocij.
atmosfera:
plinoviti omotač oko nebeskog tijela kojeg ono zadržava
svojom gravitacijom. atomska sekunda: vidjeti sekunda (SI
sustava).
augmentacija:
iznos za koji je prividni polumjer nebeskog tijela veći
gledano s površine Zemlje nego li u odnosu na geocentrični
položaj hipotetičnog motritelja.
azimut:
kutna udaljenost mjerena uzduž horizonta u smjeru kazaljke
na satu od određene referentne točke (obično točke juga
ili sjevera, vidjeti glavne
točke horizonta) do presjecišta horizonta i velike kružnice
koja prolazi zenitom i nebeskim objektom. Vidjeti
azimut, astronomski;
azimut, geodetski.
azimut, astronomski: kut između
ravnine astronomskog meridijana stajališta i ravnine vertikalne
kružnice (vertikala) koja prolazi kroz stajalište i opažani
objekt, mjeren po astronomskom horizontu stajališne točke
od juga (južne točke horizonta) u smjeru kretanja kazaljke
na satu. Astronomski azimut određujemo opažanjem nebeskih
tijela.
azimut,
geodetski: kut između ravnine geodetskog meridijana stajališta
i tangente na geodetsku liniju između stajališta i opažane
točke, mjeren po horizontu stajališne točke od sjevera u
smjeru kretanja kazaljke na satu.
Bailyevi
biseri: sjajni izlomljeni svjetlosni prsten oko Mjesečeve ploče
koji se može opaziti kod centralnih pomrčina Sunca (vidjeti
pomrčina, Sunčeva),
a nastaje uslijed Mjesečevih brda koja stvaraju nepravilni
rub Mjesečeve vidljive ploče. Vidjeti i
dijamantni prsten.
baricentar.
središte masa sustava tijela; npr. centar masa Sunčeva sustava
ili sustava Zemlja-Mjesec.
baricentričko dinamičko vrijeme (TDB):
nezavisna vremenska skala za računanja efemerida i jednadžbi
gibanja tijela u odnosu na baricentar Sunčeva sustava. U
terminologiji opće teorije relativnosti TDB je koordinatno
vrijeme (vidjeti
dinamičko vrijeme).
Besselovi
elementi: tablične veličine koje se upotrebljavaju za proračunavanje
vidljivosti pomrčina i okultacija na pojedinim točkama na
(ili iznad) Zemljine površine.
Besselova
godina: vidjeti godina, Besselova.
Besselovi
dnevni brojevi: kombinirane veličine opće precesije i nutacije,
godišnje aberacije i paralakse i priklona ekliptike, korigirane
za njihove kratkoperiodične varijacije, a upotrebljavamo
ih za jednostavno ručno preračunavanje (redukciju) srednjih
mjesta zvijezda na njihova prividna mjesta.
Besselove
zvjezdane konstante: godišnje konstante veličine, koje
s Besselovim dnevnim brojevima, upotrebljavamo pri redukciji
srednjih mjesta zvijezda na prividna mjesta. Ovise uglavnom
o položaju zvijezda. Vidjeti Besselovi dnevni brojevi.
blazar:
termin koji se upotrebljava za kvazare koji pokazuje veliku
promjenjivost zračenja u optičkom dijelu spektra.
bolid:
sjajni meteor čija je pojava obično popraćena čujnim zvukom.
brzina kruženja: vidjeti kozmičke brzine.
brzina
oslobađanja: vidjeti kozmičke
brzine.
Carringtonov
period: dogovorni period sideričke rotacije točke na Sunčevom
ekvatoru (25,38d), koji određuje položaj referentnog meridijana
za određivanja heliografskih koordinata.
Carringtonov
rotacijski broj: broj ciklusa Sunčeve rotacije sa sinodičkim periodom
rotacije 27,2753 dana mjereno od 9. studenog 1853. godine.
centar
masa: vidjeti baricentar
cirkumpolarne
zvijezde: zvijezde koje za određeni položaj motritelja na Zemlji
tijekom godine ne zalaze za horizont. Vidjeti anticirkumpolarne
zvijezde.
čvor:
jedna od dviju točaka nebeske sfere u kojima orbita objekta
presijeca referentnu ravninu. Položaj čvora jedan je od
elemenata staza.
ΔT:
razlika dinamičkog vremena i svjetskog vremena; do 1984.
g. ΔT=ET-UT, od 1984-2000. g. ΔT=TDT-UT, od 2001.
g. pa nadalje ΔT=TT-UT; a ΔT=TAI+32,184s-UT
.
ΔUT:
razlika vremena UT i UTC; ΔUT=UT-UTC (vidjeti
svjetsko vrijeme;
koordinirano
svjetsko vrijeme).
daljina
vidljiva horizonta: vidjeti horizont.
dan:
period od 86400 sekundi.
dan,
Mjesečev: vrijeme između dva uzastopna prolaza Mjeseca meridijanom.
Traje oko 24 sata i 50 minuta.
datumska
granica: zamišljena krivudava linija na Zemlji koja
je odabrana tako da se najbolje podudara s meridijanom na
180° duljine (vidjeti
duljina, terestrička) čijim
prelaskom pri putovanju prema zapadu "preskačemo"
jedan datum, a pri njenom prelasku prema istoku datum vraćamo
jedan dan unatrag.
deklinacija:
kutna udaljenost na nebeskoj sferi, sjeverno ili južno od
nebeskog ekvatora, mjerena po satnoj ili deklinacijskoj
kružnici nebeskog tijela. Deklinacija zajedno s rektascenzijom
ili satnim kutom jednoznačno definira položaj nekog objekta
na nebeskoj sferi.
deklinacijska
kružnica: velika kružnica nebeske sfere koja prolazi nebeskim
polovima i nebeskim objektom a okomita je na nebeski ekvator.
Također i satna kružnica.
deklinacijska
paralela: mala kružnica nebeske sfere paralelna s nebeskim ekvatorom.
Također i dnevna paralela.
deklinacijski
krug: krug ekvatorske montaže teleskopa na kojem se očitava
(mjeri) deklinacija nebeskog objekta. Vidjeti i satni krug.
diferencijalna
rotacija: rotacija plinovitih tijela (poput Sunca ili Jupitera)
čiji iznos ovisi o kutnoj udaljenosti od ekvatora tijela;
također i rotacija ustrojstava koja nisu većinom kruta tijela
(npr. galaktika) s iznosom koji ovisi o udaljenosti od njihova
središta.
dijamantni
prsten: kratki bljesak svjetlosti neposredno prije nastupanja
potpune pomrčine i pri završetku potpune pomrčine Sunca.
Potječe od zraka Sunčeve svjetlosti koje prolaze Mjesečevim
dolinama s ruba Mjesečeve ploče. Vidjeti i Bailyevi biseri.
dinamički
ekvinocij: uzlazni čvor Zemljine srednje staze na Zemljinom
pravom ekvatoru, tj. presjecište ekliptike s nebeskim ekvatorom
u kojem se Sunčeva deklinacija mijenja sa južne na sjevernu.
Vidjeti ekvinocij;
kataloški
ekvinocij;
pravi ekvator i ekvinocij.
dinamičko
vrijeme: skupina vremenskih skala uvedena nakon 1984. g. da
bi zamijenila efemeridno vrijeme kao nezavisnu varijablu
u dinamičkoj teoriji i efemeridama. Vidjeti baricentričko
dinamičko vrijeme;
terestričko
dinamičko vrijeme;
terestričko vrijeme.
direktno
gibanje: za gibanja tijela Sunčeva sustava po njihovim orbitama
odgovara smjeru suprotnom od smjera kazaljke na satu gledano
sa sjevernog pola ekliptike; za objekte na nebeskoj sferi
pomaci u smjeru od zapada prema istoku koji su posljedica
relativnog gibanja objekta u odnosu na Zemlju (npr. smjer
prividnog godišnjeg gibanja Sunca).
dnevna
paralela: vidjeti deklinacijska
paralela.
dnevno
gibanje: prividno dnevno gibanje od istoka prema zapadu koje
je posljedica Zemljine rotacije.
donji
planet: vidjeti planet.
drakonistički
mjesec: vrijeme između dva uzastopna prolaza Mjeseca istim
čvorom njegove staze.
dubina
vidljiva horizonta: vidjeti
horizont.
duga:
optička pojava u Zemljinoj atmosferi kružnog oblika i spektralnih
boja koja nastaje lomom i disperzijom svjetlosti na kapljicama
kiše, vodenim kapljicama u oblacima ili u riječnim slapovima.
Obično se vide glavna i sporedna duga slabijeg sjaja, koja
ima veći polumjer i kod koje je, obrnuto nego kod glavne
duge, Ijubičasta boja spektra na vanjskom dijelu luka, a
crvena na unutarnjem.
duljina,
galaktička: kutna udaljenost na nebeskoj sferi mjerena uzduž galaktičkog
ekvatora od točke koja je odabrana tako da se podudara sa
smjerom galaktičkog središta pa do velike kružnice koja
prolazi galaktičkim polovima i objektom.
duljina,
nebeska: kutna udaljenost na nebeskoj sferi mjerena uzduž ekliptike
od dinamičkog ekvinocija u smjeru istoka do velike kružnice
koja prolazi ekliptičkim polovima i objektom. Također i
ekliptička duljina.
duljina,
terestrička: kutna udaljenost mjerena uzduž Zemljinog ekvatora
od Greenwichkog meridijana do pripadajućeg meridijana mjesta.
Također i geografska duljina. Vidjeti geografske
koordinate.
duljina
pericentra: jedan od elemenata orbite za tijela koja se gibaju
eliptičnim stazama. Jednak je zbroju duljine uzlaznog čvora
i argumenta pericentra.
duljina
uzlaznog čvora: jedan od elemenata orbite za određenje prostornog
položaja orbite. To je kutna udaljenost uzlaznog čvora od
proljetnog ekvinocija.
dvojna
zvijezda: par zvijezda koje kruže u stazama jedna oko druge.
Postoje i višestruki sustavi triju ili više zvijezda. Također
i dvostruka zvijezda.
dvostruka
zvijezda: vidjeti dvojna zvijezda.
efemeride:
tablični podaci položaja nebeskih tijela i srodni podaci
za određeni period vremena navedeni u jednakim vremenskim
intervalima.
efemeridna
duljina: duljina mjerena u smjeru istoka od efemeridnog meridijana.
Vidjeti duljina, terestrička.
efemeridni
meridijan: zamišljeni meridijan čija je jednolika rotacija definirana
terestričkim vremenom. Nalazi se 1,002738 ΔT istočno
od Greenwichkog meridijana, gdje je ΔT razlika terestričkog
vremena (TT) i svjetskog vremena (UT1).
efemeridni
prolaz meridijanom: prolaz nebeskog tijela efemeridnim
meridijanom.
efemeridni
satni kut: satni kut mjeren u odnosu na efemeridni meridijan.
efemeridno
vrijeme (ET): nezavisna vremenska skala koja se do 1984. g.
upotrebljavala u gravitacijskim teorijama i računanjima
gibanja tijela Sunčeva sustava kao i u računanjima efemerida.
Zamijenjeno je dinamičkim vremenom.
ekliptička
duljina: vidjeti duljina, nebeska.
ekliptička
širina: vidjeti širina, nebeska.
ekliptički
koordinatni sustav: sferni (nebeski) koordinatni sustav
u kojem je položaj nebeskog objekta određen ekliptičkom
duljinom i širinom. Vidjeti
duljina, nebeska;
širina, nebeska.
ekliptički
pol: točka na nebeskoj sferi. Probodište nebeske sfere i
pravca koji prolazi središtem sfernog koordinatnog sustava,
a okomit je na ravninu ekliptike.
ekliptika:
srednja ravnina Zemljine staze oko Sunca, također i velika
kružnica nebeske sfere koja nastaje presjekom srednje ravnine
Zemljine staze oko Sunca i nebeske sfere, odnosno staza
po kojoj oko Sunca kruži Zemlja ili preciznije baricentar
sustava Zemlja-Mjesec.
ekscentricitet:
parametar koji definira oblik elipse, parabole i hiperbole;
jedan od elemenata staza. Vidjeti:
elementi staza.
ekscentrična
anomalija: kut koji se koristi za opis gibanja tijela po elipsi.
Vrh mu je u središtu elipse. Jedan krak uperen je prema
pericentru. Drugi krak je prema točki koja leži na kružnici
polumjera jednakog velikoj poluosi elipse i koja predstavlja
presjecište te kružnice s pravcem koji prolazi položajem
tijela na elipsi i koji je okomit na veliku poluos elipse.
Vidjeti srednja
i
prava anomalija.
ekstinkcija,
atmosferska: slabljenje sjaja (vidjeti magnituda,
zvjezdana) nebeskog objekta
opažanog sa Zemlje uslijed apsorpcije njegove svjetlosti
pri prolazu Zemljinom atmosferom. Atmosferska ekstinkcija
povećava se povećanjem zenitne udaljenosti promatranog objekta.
ekvator:
velika kružnica na nebeskom tijelu u presjecištu ravnine
koja je okomita na os rotacije i koja prolazi središtem
tijela. Vidjeti
nebeski ekvator.
ekvator,
nebeski: vidjeti nebeski ekvator.
<
