Organizirano
bavljenje astronomijom započinje u Virovitici proljeća
1970. godine osnivanjem gimnazijskog kluba "Kosmoplov".
Na inicijativu učenika, uglavnom drugih razreda, klub
je osnovan s ciljem upoznavanja sa dostignućima astronomije
i astronautike. Učenici su sami uredili manju prostoriju
(bivši balkon gimnazijske dvorane), načinili malu astronomsku
knjižnicu i sa žarom raspravljali nakon redovnih tjednih
astronomskih predavanja. Pokretači "Kosmoplova"
i aktivni članovi bili su prof. Mirko Treber te učenici
Ernest Bazijanac, Mirko Petraš, Damir Svoboda i ostali.
Učenici su načinili mali refraktorski teleskop skromnih
mogućnosti, ali ipak dostatnim za promatranja Mjeseca
i Sunca. Nisu propustili promatrati pomrčine Sunca i Mjeseca
te prolaz Merkura ispred Sunca 09. svibnja 1970. godine.
Odlaskom ove generacije učenika na studij, rad kluba zamire,
kao i prestanak izlaženja časopisa "Kosmoplov".
Nakon dvije godine, 1974. pri Gimnaziji djeluje Astronomsko
astronautički klub "dr Oton Kučera", nazvan
po velikom popularizatoru astronomije i osnivaču Zvjezdarnice
u Zagrebu. Premda s manjim brojem članova, aktivnost kluba
na području praktičnog astronomskog rada je daleko veća,
jer pojedini članovi nabavljaju vlastite teleskope (Zlatko
Kovačević refraktor Ø
60/910 mm; Boris Prpić - reflektor Ø
110/900 mm). Uz vizualna motrenja Sunčeve površine, Mjesečevog
reljefa, planeta, planetoida i kometa, u praktičan rad
uvode sve više i astrofotografiju (prolaz Merkura ispred
Sunca 10. studenog 1973. godine, komet Kohoutek, zvjezdano
nebo itd.). Sve veći broj novih članova, neriješeno pitanje
financiranja djelatnosti kluba, želja za vlastitim prostorom
i klupskim teleskopom većih mogućnosti, rezultiralo je
inicijativom za osnivanjem astronomskog društva pri organizaciji
"Narodne tehnike" u Virovitici.
26.
listopada 1975. godine u prostorijama Gimnazije "Petar
Preradović" u Virovitici, održana je osnivačka skupština
Astronomsko-astronautičkog društva "Mirko Daniel
Bogdanić". Društvo djeluje kao udruženi član "Narodne
tehnike" u Virovitici s kojom dijeli neriješeno pitanje
prostora i financiranja. To se odrazilo i na ukupnu aktivnost
društva, jer praktičan astronomsko-amaterski rad koji
je bitna pokretačka snaga sveukupnog rada, nastao je uglavnom
kao plod materijalnog napora pojedinaca prepuštenih samima
sebi.
Od
osnivanja do 1978. godine prisutan je entuzijazam, ali
aktivnost Društva, premda prisutna u lokalnoj javnosti,
nije doživjela odgovarajuću afirmaciju. Iz ovog perioda
posebno je upečatljiv ostao niz astronomskih 10-minutnih
priloga u sklopu "Nedjeljnog radio - kolaža"
Radio Virovitice koje su pripremale i vodile Višnja Govedarica
i Lidija Novak. Članovi Društva vlastitim radom zarađuju
dio sredstava za kupovinu društvenog teleskopa, no to
je 1979. godine, uz dotaciju "Narodne tehnike",
bilo dovoljno tek da se otkupi reflektorski teleskop Newtonovog
tipa od prvog predsjednika AAD-a Borisa Prpića. U ovom
periodu rada Društva osjetila se nova kvaliteta jer su
na gimnazijsko školovanje dolazili učenici iz Špišić Bukovice
i Suhopolja gdje su astronomske sekcije na osnovnim školama,
vodili s mnogo uspjeha, nastavnici Jelena Jendrašić i
Đuro Vrban.
U
periodu od 1979. godine, Društvo svake godine okuplja
na povremenim sastancima oko deset članova, uglavnom starijih
od dvadeset godina. U ovom periodu posebno se istaknuo
Danijel Reponj koji je, vlastitim refraktorom (Ø
60/910 mm) u periodu 1982-85. načinio preko 350 skica
Sunčeve fotosfere. 1986. godine, AAD je konačno dobilo
upotrebljivu prostoriju za svoj rad u "Domu tehnike",
a "Narodna tehnika" je bila na najboljem putu
rješenja financiranja djelatnosti udruženih organizacija.
Sve ovo trebalo je biti garancija da će već posustao "svemirski
jedrenjak", s brojnijom i prosječno mlađom posadom
"zaploviti punim jedrima" u nove avanture duha...
No,
kako to obično u životu biva, prostorije koje su ustupljene
AAD-u, nisu se koristile baš dugo vremena. U međuvremenu,
dogodila se i provala u iste, tako da je sva literatura
i inventar Društva, i dalje bio na privatnom čuvanju kod
članova Društva. Društvo je tokom svojega postojanja,
održavalo razna predavanja za članove i goste, na kojima
su se obrađivale sve teme iz područja astronomije i astronautike.
Zadnji sastanak AAD "M.D.Bogdanić", prema Zapisniku,
održan je u utorak, 19. svibnja 1992. godine. Poslije
toga, Društvo je prestalo postojati. Bivši članovi Društva,
i dan danas se znaju sastati i otići negdje na promatranje,
ali čisto onako, prijateljski i stoga što ih još uvijek
veže zajednički interes prema astronomiji. Jer, da bi
se čovjek aktivno bavio astronomijom, ne mora biti član
nekakvoga Društva u kojemu onda ima obavezu baviti se
stvarima koje nemaju nikakve veze sa astronomijom, ali
imaju sa funkcioniranjem Društva. U današnje vrijeme Interneta
i suvremenih komunikacija, čovjek nikada nije sam i svoja
iskustva, ideje i razmišljanja, kao i pristup svim potrebnim
informacijama i materijalima, može razmjenjivati sa tisućama
ljudi širom svijeta, za samo nekoliko sekundi, što je
u prošlim vremenima bilo nezamislivo. Tih godina nije
bilo Interneta, i do informacija se dolazilo isključivo
preko knjiga, časopisa, radija i televizije i druženjima
sa drugim astronomima-amaterima.
Puno
se dragocjenog vremena potrošilo na rješavanje kojekakve
papirologije, koja nije imala veze sa astronomijom, a
bila je uvjet postojanja Društva. Koliko je to bilo onda
važno govori i jedan detalj iz 1987. godine, kada se prilikom
organiziranja "Dana astronomije" u Virovitici,
dogodio incident. Naime, AAD "M.D.Bogdanić"
je 
trebalo
izraditi novi Statut, koji bi bio usklađen sa novim kriterijima
bivše nam države, a koji je bio uvjet za daljnju opstojnost
Društva. Mi smo to propustili učiniti na vrijeme. Zašto?
Pa, na svakome smo sastanku najmanje raspravljali i bavili
se astronomijom, a najviše se bavili birokratskom administracijom
kojom nas je zatrpavala "Narodna tehnika" i
ostale državne službe, tako da smo više sličili nekakvom
uredu nego astronomskom društvu. Kako su pripreme za "Dan
astronomije" bile u punome jeku, u svoj toj papirologiji,
nitko se nije bavio rokovima kojih smo se trebali pridržavati.
I tako je na sam dan održavanja "Dana astronomije",
05. prosinca 1987. godine, došao nekakav drug Marko Tutuk,
(koji je najvjerojatnije radio za Jugoslavensku tajnu
službu KOS - Kontraobavještajna služba) i bacio plavu
kovertu na stol i obratio nam se pitanjem "A, kako
vi možete održavati jednu ovakvu manifestaciju, a ne postojite?"
Mislim da vam to dosta govori. Naravno, sve smo to morali
zataškavati, tako da to ne primijete gosti koji su učestvovali
na tom "Danu astronomije". To je samo jedan
detalj o vremenu u kojemu smo živjeli i radili.
Još
je jedna "zgoda" iz 1984. godine, ili točnije,
30. svibnja 1984. godine, kada su članovi Društva bili
na Bilogori, iznad prigradskoga mjesta Milanovac, snimati
djelomičnu pomrčinu Sunca. Tada su drugovi iz Komiteta,
raspravljali o tome da li mi stvarno snimamo tamo nekakvu
pomrčinu, ili smo zapravo iskoristili priliku da snimamo
nekakav radarski centar, za koji nismo imali pojma da
postoji, a još manje gdje. Normalno, činjenica da je moja
fotka pomrčine Sunca, izašla u novinama, njima ništa nije
značila.
Jako
je malo razumijevanja za ono čime se bavimo bilo od strane
države i njezinih službi i organizacija. Sve smo morali
sami. Tu i tamo je "kapnulo" nešto novca, ali
to nije bilo niti približno dovoljno za ono što nam je
trebalo. Ljudi koji su odlučivali o tome, najveći su dio
dodjeljivali društvima i organizacijama kojima su oni
bili na čelu, a nama, tamo nekakvim "astrolozima"
- ni dan danas nisu naučili razliku između astronomije
i astrologije, davali su samo mrvice. Da smo se bavili
nogometom na primjer, dobili bismo novaca koliko nam je
god potrebno. Ovako... Jednom smo prilikom, dobili od
Saveza astronomskih društava SRH, popriličnu sumu novaca.
Ne sjećam se točno koliko niti kako bih to pretvorio u
sadašnju valutu, ali znam da smo za te novce mogli kupiti
kompletan foto-laboratorij, dva-tri fotoaparata, brdo
knjiga za knjižnicu, dijapozitive, filmove, foto-papire
i kemikalije. No, trebalo nam je nekoliko mjeseci da se
pokušamo dogovoriti što ćemo s njima, a kako je u ono
vrijeme bila strahovita inflacija, novac se toliko obezvrijedio
da za isti više nismo mogli kupiti niti jedan prosječni
fotoaparat.
Pošto
je Zlatko Kovačević, u mnogim situacijama bio ispred svoga
vremena, ili bio u stanju dobro procijeniti situaciju,
prilikom izgradnje astronomske zvjezdarnice u Pitomači,
podravskome mjestu udaljenome od Virovitice oko 20-tak
kilometara, na sastanku Saveza astronomskih društava,
prepustio je naš dio financija, Astronomskom
društvu Pitomača, za izgradnju njihove Zvjezdarnice,
jer znao je da mi nećemo imati puno pomoći od toga novca,
a njima će to itekako dobro doći da dovrše svoju Zvjezdarnicu.
Kako su oni bili mjesto sa puno složnih ljudi, koji su
imali puno razumijevanja za ono čime se njihova djeca
bave, uspjeli su u onome u čemu mi nikada nismo mogli
- izgradili su zvjezdarnicu. Virovitica je oduvijek bila
sredina u kojoj čelništvo one države, jednako kao i ove,
nikada nije imalo razumijevanja za aktivnosti mladih ljudi,
u kojima se ne može jesti i piti, ići na nekakve prijemove
i slično. Virovitica je nekada imala i Konjički klub,
Padobranski klub, Radio-amaterski klub, Aero-klub... Sve
je to zahvaljujući politici i političarima uspjelo propasti
jer nitko od odgovornih nije imao razumijevanja za takve
vidove aktivnosti svojih građana. Danas je situacija podjednako
loša, ako ne i gora.
Upravo
je to, po mome mišljenju, glavni razlog zašto se Astronomsko
društvo u Virovitici raspalo. Jer, kako drugačije objasniti
činjenicu da nikome nije bilo stalo do toga, da potiče
mlade ljude da se bave astronomijom, jednom od najstarijih
znanosti, da podrže rad Društva koje je ostvarilo značajne
rezultate, kako u zemlji, tako i van nje. 
Nakon
17. godina postojanja, i 22. godine organiziranog bavljenja
astronomijom, ugasilo se Društvo, za koje više nitko nije
mario i čiji članovi više nisu imali snage, uzalud se
boriti protiv sebičnosti, bahatosti i nezainteresiranosti
ljudi i ustanova koji su postojali tu zato, da se ne dogodi
to što se dogodilo, a čiji su smisao postojanja bili oni
sebi sami. Malo je mjesta u Hrvatskoj koja se mogu pohvaliti
da imaju Astronomsko društvo, udrugu, klub i slično, koje
je postiglo značajne rezultate u radu. Dok su u drugim
zemljama svijeta, ljudi ponosni na svoje astronome-amatere,
pružajući im svesrdnu pomoć u njihovome radu, kod nas
je potpuno obrnuto. Sjećam se, u ono vrijeme dok sam bio
član Društva, obećavali su nam brda i doline, te dobit
ćete sve što vam treba, te izgradit ćemo vam zvjezdarnicu,
te naći ćemo vam prostoriju, te kupit ćemo vam teleskope,
te ovo, te ono... Nikada se ništa nije ostvarilo od obećanja.
Nikada nisu ispunili niti jedno svoje obećanje. Od njih
smo dobivali samo laži, laži, laži... Kao i danas. Sve
što smo postigli, postigli smo svojim vlastitim radom,
bez puno pomoći sa strane, a najmanje su nam pomogli ljudi
koji su bili plaćeni da se brinu o nama. Što više, kao
da su bili plaćeni da nam zagorčaju život koliko god je
to moguće. Zato je vrijedno da se zabilježi sve to, kako
se nikada nebi zaboravilo. Pošto je i danas slična situacija,
sumnjam da će se u Virovitici tako skoro ponovno pojaviti
neko novo Astronomsko društvo. Sve i dalje ostaje na aktivnostima
pojedinaca koji sada djeluju isključivo kao astronomi-amateri
pojedinci, da ne kažem privatnici.
AAD
"M.D.Bogdanić" i njegov član Zlatko Kovačević,
dobitnici su brončane plakete "Boris Kidrič"
koju je za poseban doprinos razvoju tehničke kulture,
dodjeljivala Savezna konferencija Narodne tehnike Jugoslavije.
O
radu AAD-a ili njegovih članova pisali su "Virovitički
list", "Večernji list" i "Tehnička
kultura", a rezultati astronomskog rada članova AAD-a
Zlatka Kovačević i Danijela Reponj objavljeni su u astronomskim
časopisima (rubrikama): "Čovjek i svemir", "Vasiona",
"Bolid", "Astro-amater", "Priroda",
"Sky and Telescope" i "Albireo".
Na
kraju, vrijedno je zabilježiti značajnija imena svih astronoma-amatera,
koji su u proteklom periodu ostavili svoj "astronomski"
trag u Virovitici:
Zlatko
Kovačević |
Damir
Brkić |
Jelena
Jendrašić (nastavnica iz Špišić Bukovice) |
Đuro
Vrban (nastavnik iz Suhopolja) |
Višnja
Govedarica |
Štefica
Car |
Danijel
Reponj |
Zdravko
Tomeković |
Milan
Vanđura |
Samir
Sabo |
Miroslav
Smiljanec |
Lidija
Novak |
Mirko
Treber |
Boris
Ribić |
Tihomir
Blažević |
Damir
Svoboda |
Mirko
Petraš |
Zora
Stupar |
Saša
Kovačević |
Stjepan
Mihaljević |
Boris
Prpić |
Ivan
Lijović |
Bernard
Toplak |
Predrag
Štetić-Fana |
Ernest
Bazijanac |
Hrvoje
Svoboda |
E
sada, moram reći da sam imena uglavnom "nabacao"
bez ikakvoga reda, onako, nasumice, pa da se netko nebi
naljutio zašto nije na nekom drugom rednom mjestu. Svi
su ti ljudi, više ili manje, tijekom svih ovih godina,
dali svoj doprinos astronomiji u Virovitici, a nije moje
da odlučujem tko je više, a tko manje zaslužan. Zato molim,
bez prigovaranja :o)
|
Astronomija
u Virovitici - kroz slike |
|
|
|
|
Bela
Szentmartoni, osnivač kluba "Albireo"
iz Kaposvara
|
Izložba
astronomskih fotografija, lipnja 1983. godine
|
Izložba
radova na Zvjezdarnici u Zagrebu, 1983.g.
|
|
|
|
Izložba
astronomskih fotografija, lipnja 1983. godine
|
Takvi
događaji se ne događaju bez Gustava
|
Izložba
prigodom "Smotre mladih tehničara"
|
|
|
|
Tečaj
iz osnova promatranja Sunca
|
Uvod
u tečaj promatranja Sunca
|
Pripreme
prije pomrčine Mjeseca
|
|
|
|
Pomrčina
Mjeseca samo što nije počela
|
Zanimanje
za pomrčinu Mjeseca bilo je veliko
|
Ovako
je izgledao bedž "Dana astronomije 87"
|
|
|
|
O
"Danu astronomije" u Virovitici, izvjestio
je i Astronomski cirkular
|
Jedna
od prvih članskih iskaznica AAD "M. D. Bogdanić"
|
Novija
iskaznica AAD "M.D. Bogdanić" sa suvremenijim
dizajnom
|
|
Novinski
članci o radu Astronomsko-astronautičkog društva
"Mirko Daniel Bogdanić" |
|
|
|
|
"Virovitički
list"
|
"Čovjek
i svemir" broj 6, 1973. / 1974.
|
"Virovitički
list" od 16.12.1977. godine
|
|
|
|
"Tehnička
kultura" broj 9-10
|
"Večernji
list" od 26.12.1979. godine
|
"Virovitički
list" od 30.04.1981. godine
|
|
|
|
"Sky
and Telescope" od studenoga 1977. godine
|
"Virovitički
list" od 20.08.1982. godine
|
"Večernji
list" od 13.06.1984. godine
|
|
|
|
"Večernji
list" od 11.12.1987. godine
|
"Virovitički
list" od 19.08.1988. godine
|
"Virovitički
list" od 24.10.1986. godnije
|
|
|
|
"Virovitički
list" od 11.12.1987. godine
|
Izložba
fotografija kometa Hale-Bopp
|
"Virovitički
list" od 22.08.1997. godine
|
|
|
|
"Virovitički
list" od 28.01.1983. godine
|
"Čovjek
i svemir" broj 83-84
|
"Virovitički
list" od 11.02.1983. godine
|
|
|
|
"Virovitički
list" od 31.05.1985. godine
|
"Virovitički
list" od 08.06.1984. godine
|
"Virovitički
list" od 25.03.1977. godine
|
Eto,
to je samo jedan dio, maleni isječak, iz bogate povijesti
astronomskog djelovanja ljudi u Virovitici. Za nešto više,
bilo bi potrebno napisati cijelu knjigu, a za to nemam
baš volje :o) No, i ovo ovdje,
dovoljno je da vam prikaže što su radili astronomi-amateri
u Virovitici, s čime su se ponosili i koje su probleme
imali. Budućnost koja dolazi, pokazat će ima li astronomija
perspektivu u Virovitici. Ali, to ostaje na mladim naraštajima
koji dolaze. Ovo im može poslužiti za pripremu na ono
s čime će se susretati. Posrećilo im se :o)
