Svi
znamo kako izgleda Mjesec, gledan sa Zemlje. No, da bismo
ga mogli bolje vidjeti, potreban nam je dalekozor. Pomoću
njega, jasnije ćemo vidjeti one "fleke" na njegovoj
površini, svjetlija i tamnija područja koja nam se prikazuju
kada ga gledamo prostim okom. No, što su ta područja zapravo?
Od pamtivijeka ljudi zagledaju Mjesec i nebo, nebi li
uspjeli dokučiti što se to tamo gore nalazi. Tako su se
rađale razne teorije i pretpostavke, na osnovu kojih su
ljudi opisivali pojave oko sebe. Mjesec nije iznimka.
Tako su ljudi mislili da na Mjesecu ima puno vode, pa
su zaključili da su ona tamnija područja koja se primjećuju
na Mjesečevoj površini, zapravo mora i oceani. Pa su im
dali i imena. Ti nazivi su ostali i do dana današnjega.
Teorije tipa crtića koje govore da je Mjesec sazdan od
sira, nećemo ovaj puta razmatrati :o)
Tri
Mjesečeva mora, Mare Humorum - lijevo, Mare Nectaris -
u sredini i Mare Crisium - desno,
samo
su neka od mnogobrojnih mora koje možemo promatrati na
Mjesecu.
© Foto: Naoyuki
Kurita - "Stellar
scenes"
Dakle,
vjerojatno niste znali da je naš Mjesec jedan od najvećih
prirodnih satelita u našemu Sunčevom sustavu. Promjer
mu je 3476 kilometara. Najveća udaljenost Mjeseca od Zemlje
(apogej) iznosi 405 000 kilometara, srednja udaljenost
iznosi 384 000 kilometara, a najmanja udaljenost (perigej)
je 363 000 kilometara. Razlika u udaljenostima nastaje
zbog toga što se Mjesec (kao i većina ostalih nebeskih
tijela) kreće oko Zemlje po eliptičnoj stazi. Zanimljivo
je da su već stari Grci uspjeli izmjeriti njegovu udaljenost.
Suvremena moderna mjerenja se vrše pomoću radara, a otkako
su astronauti bili na Mjesecu, ostavili su laserske reflektore
pomoću kojih se laserom mogu mjeriti udaljenosti Mjeseca
točnošću i do nekoliko centimetara. Naime, laserskom se
zrakom "gađa" reflektor na Mjesecu i zatim se
ta ista zraka vraća natrag na Zemlju. Mjerenjem pomoću
vrlo preciznih instrumenata, prati se vrijeme koje je
potrebno da se ta zraka vrati natrag, i na taj način se
izračunava koliko je Mjesec trenutno udaljen od Zemlje.
Mjesečeva je masa 81 puta manja od Zemljine.
Vjerojatno
ste primijetili da stalno vidimo istu stranu Mjeseca.
A, da li ste se pitali zašto ne vidimo i onu drugu stranu?
Niste razmišljali o tome, je li? Dobro. E, pa, to je zato
što je vrijeme njegove rotacije (vrtnje oko svoje osi)
jednako vremenu njegove revolucije (vremenu koje mu je
potrebno da obiđe oko Zemlje). Pa, kada već to spominjem,
moram reći da je Mjesecu potrebno 27 dana i 8 sati da
obiđe oko Zemlje. Mjesečeva os rotacije je u odnosu na
os ekliptike (staza po kojoj oko Sunca kruži Zemlja) nagnuta
za 1o 32' pa se nebeski pol na
Mjesecu ne nalazi blizu zvijezde Sjevernjače, kao kod
nas na Zemlji, već se nalazi negdje u zviježđu Zmaja (Draco).
No, isto tako, vjerojatno niste znali da povremeno možemo
vidjeti i dijelove Mjeseca koji su inače nevidljivi. To
možemo zahvaliti povremenim Mjesečevim libracijama (promjenama
orijentacije Mjesečeve površine u odnosu na promatrača
sa Zemlje). Tako, ukupno, možemo vidjeti 59 % Mjesečeve
površine, ali nikada više od 50 % odjednom.
Mjesec
nema atmosferu. Znači, na Mjesecu nema oblaka, plavoga
neba, vode, vjetrova... Nebo, gledano sa Mjeseca je bistro
i crno. I kada Sunce sja, mogu se vidjeti zvijezde na
nebu. Sjene koje se vide na površini Mjeseca su potpuno
oštrih rubova (naravno za promatrača na Mjesecu) jer se
zrake svjetlosti ne lome kroz atmosferu, kao što je to
slučaj na Zemlji. Znači, zbog loma svjetlosti u Zemljinoj
atmosferi, sjene predmeta na našemu planetu, uvijek su
difuznih rubova. Ni to niste primijetili, jelda? :o)
Kada
vidimo pomrčinu Mjeseca, to je zato što se Zemlja postavila
u položaj između Mjeseca i Sunca. Tada je Mjesec u Zemljinoj
sjeni i za promatrača na Mjesecu, nastupila je pomrčina
Sunca. Za vrijeme pomrčine Mjeseca, ako ste je ikada promatrali,
mogli ste vidjeti da Mjesec nije potpuno nestao, postao
nevidljiv. Zapravo, poprimio je bakrenocrvenu boju. Što
je tomu razlog? Odgovor glasi - Zemljina atmosfera! Kako
sunčeve zrake prolaze kroz Zemljinu atmosferu, dolazi
do loma svjetlosti i njezinog skretanja. Kako se zrake
iz crvenog dijela spektra (dulje valne duljine), više
lome od zraka iz plavog dijela spektra (kraće valne duljine),
tako te zrake obasjavaju, indirektno, površinu Mjeseca
i zbog toga Mjesec poprima njihovu boju. Kada smo kod
toga, postoji još jedna zanimljivost koju možemo vidjeti
na Mjesecu. Riječ je o pepeljastoj svjetlosti. Vjerojatno
ni nju niste zamijetili. To je svjetlost, zahvaljujući
kojoj možemo vidjeti "neosvijetljeni" dio Mjeseca,
u fazi starosti od nekoliko dana. Znači u fazi između
mlađaka i prve četvrti. Radi se o Sunčevoj svjetlosti
koja se reflektirala sa površine Zemlje i obasjala Mjesec.
Tada možemo vidjeti i obrise površine Mjeseca koja inače
nije osvijetljena Sunčevom svjetlošću. Zanimljivo, je
li?

Ova
animacija pokazuje sve faze pomrčine Mjeseca
©
Foto: Naoyuki
Kurita - "Stellar
scenes"
Temperatura
na Mjesecu iznosi od -130o C po noći, pa sve do +90o C po danu. Starost Mjeseca
se procjenjuje na oko 4,5 - 4,7 milijardi godina. Dakle,
otprilike koliko i Zemlja. Da se vratimo na početak, i
malo proučimo Mjesečev okoliš. Kako na Mjesecu nema erozije,
jer nema ni vode, ni vjetrova, Mjesečeva se površina nije
značajnije mijenjala milijardama godina. Kako je Mjesec
prolazio kroz "sito i rešeto" kao i Zemlja,
na njemu je to ostavilo mnoge tragove, a koji se, zbog
maloprije spomenutih razloga, vide još i danas, kao da
se to dogodilo jučer. Na Zemlji su se ti tragovi, zbog
djelovanja erozije, gotovo posve izgubili. Dakle, Mjesec
je u svom razvoju pretrpio mnoge promjene, od udara meteorita,
do vulkanskih erupcija (ovo su inače dvije suprotstavljene
teorije o nastanku mjesečeve površine). No, bilo kako
bilo, na Mjesecu se primjećuju krateri, planine, doline,
i ravnice koje zovemo morima. Starost istih se kreće između
3,2 - 3,8 milijardi godina. Dakle, nisu sva Mjesečeva
mora iste starosti. Isto tako, i krateri imaju različitu
starost. Mlađi krateri kao što su Tycho i Copernicus,
imaju karakteristiku da se iz njih pružaju svijetle pruge,
koje vjerojatno potječu od užarenog materijala koji je
izbačen prilikom udara meteorita u Mjesečevu površinu,
kada su ti krateri i nastali. Iako se mislilo da je Mjesec
geološki mrtav, seizmografi koje su astronauti ostavili
na Mjesecu, pokazali su da Mjesec ima svoje potrese, a
to znači da postoji geološka aktivnost. Tako se pokazalo
da Mjesec ima rastopljenu jezgru kojoj je temperatura
oko 1500o C. Većina potresa se nalazi
na dubini od 800-1100 kilometara ispod površine Mjeseca.
Promjer jezgre iznosi oko 700 kilometara. Mjesec ima i
magnetno polje koje je tisuću puta slabije od Zemljinog
i karakteristiku da je neobično promjenljivo po oblastima.
Vjerojatno se radi o ostatku jačega magnetskog polja koje
je postojalo davno u prošlosti Mjeseca. Promatranjima
sa Zemlje se primijetilo da na Mjesecu postoje "isparavanja"
plinova iz njegove unutrašnjosti, u krateru Alphonsus
ali to još treba istražiti. Tako se Mjesec pokazao puno
složeniji nego što se to do sada mislilo.

Krater
Copernicus najpoznatiji je krater na Mjesecu
© Foto: Naoyuki
Kurita - "Stellar
scenes"
Vidljiva
strana Mjeseca se potpuno razlikuje od nevidljive. Na
nevidljivoj strani Mjeseca, gotovo da i nema mora, sve
sami krater na krateru. Na jugozapadnom dijelu vidljive
strane Mjeseca, vidimo neravne visoravni na kojima se
nalaze mnoštva velikih kratera, dok se na sjeveroistočnom
dijelu nalaze prostrana i ravna mora. Vrlo je zanimljivo
područje gdje se nalazi krater Aristarchus, koji je ujedno
i najsjajniji krater na Mjesečevoj površini. Neki od naših
znanstvenika, dobili su počasno mjesto na Mjesecu. Ruđer
Bošković, Nikola Tesla, Andrija Mohorovičić i Leo Brenner,
imaju tu čast da se njihovim imenima krase krateri na
Mjesecu. Meni osobno, Mjesec je i dan danas, najupečatljiviji
objekt za promatranja. Igre svjetla i sjene na Mjesečevim
planinskim vrhuncima, rubovima kratera i terminatoru (linija
koja odvaja osvijetljeni od neosvijetljenog dijela), uvijek
iznova bude ushićenje prilikom promatranja. Ukoliko vam
se pruži prilika pogledati Mjesec kroz teleskop, ne propustite
ju :o)