Znaš
li kako je nastao Sunčev sustav? Nastankom svemira (Big
Bang) raspoloživa materija bila je pod utjecajem raznih
gravitacijskih i drugih sila koje su težile sakupiti što
više te tvari. Iz toga oblaka, počele su se formirati
razne nakupine materijala koje su se sve više "zgušnjavale"
i rasle. Najviše te materije pokupilo je Sunce, i dolaskom
do kritične mase, započeli su termonuklearni procesi u
njegovoj jezgri i tada se "zapalilo", odnosno,
pretvorilo se u zvijezdu. Planeti nisu došli do toga stadija
jer nisu imali dovoljno veliku masu, pa su tako ostali
"samo" planeti.
No,
i planeti su prošli fazu u kojoj su bili užareni, a tijekom
svojega razvoja, "ohladili" su se i podijelili
u dvije skupine - unutarnje i vanjske planete Sunčevog
sustava. Ovu drugu skupinu čine većinom veliki planeti
koje nemaju tvrdu koru, nego su sastavljeni pretežito
od plinova, to jest, imaju vrlo gustu atmosferu i tvrdu
jezgru. Eto, to je otprilike najjednostavniji opis nastanka
Sunčevog sustava.
Dakle,
nagradno pitanje: koliko planeta ima u Sunčevom sustavu?
Ne znaš? Pa pokušaj ih prebrojati na stranici o planetima.
Oni malo sigurniji, reći će da ih ima osam. Oni koji
vole filozofirati, pitati će na koje se planete misli,
jer, osim velikih, tu su i mali planeti. Zovu se još i
planetoidi ili asteroidi. Dakle, odgovora može biti nekoliko.
Pa, krenimo redom. U Sunčevom sustavu nema samo planeta,
već se tu nalazi raznolika obitelj svakojakih nebeskih
objekata, a svima im je zajedničko to da se kreću oko
Sunca. No, ne samo oko Sunca, nego i jedni oko drugih.
Pa što je to što ih drži sve na okupu? Gravitacija. Cijeli
je svemir ispunjen gravitacijom ili silom težom, odnosno
privlačnom silom. Što je neki objekt veći, ima veću gravitaciju.
Tako Sunce ima dovoljno veliku gravitaciju da drži sve
planete na okupu unutar našega Sunčevog sustava. I svi
planeti, i oni veliki, i oni mali, imaju svoju gravitaciju.
Znači, gravitacija je ta sila koja to sve povezuje i sprječava
da se to sve ne "razbježi" na sve strane.
To
su sve vrlo složene sile koje djeluju jedne na druge,
a dovoljno su izbalansirane da sve drže na svome mjestu.
Na primjer, da je Zemljina gravitacija jača nego što je,
planine nebi mogle biti toliko visoke, mi bi bili teži
i vjerojatno ne bi ovako izgledali (o tome bi se sada
moglo puno raspravljati), i cijeli naš svijet ne bi bio
ovakav kakvim ga mi poznajemo. S druge strane, da je Zemljina
gravitacija slabija, opet ne bi bilo dobro, jer bi Zemlja
najvjerojatnije izgubila atmosferu i vodu, a time ni nas
ne bi bilo, niti bi se mogli stvoriti uvjeti za život
kakav postoji na Zemlji. Znači, ovako kako je sada, tako
i treba biti. I udaljenost Zemlje od Sunca je isto idealna,
jer da smo bliže Suncu, bili bismo poput Venere, a da
smo dalje od Sunca, bilo bi nam kao da smo "pali
s Marsa" :o) Znači,
koji je zaključak? Pa taj da smo baš srećkovići, izvukli
smo dobitnu kombinaciju na lotu i tu smo. Postojimo. Siguran
sam 100 % da nismo jedini koji smo izvukli pravu srećku,
ali to ne mogu dokazati, pa onda to ostaje za neku drugu
priliku i raspravu :o)
Osim
planeta, onih "pravih", kojih ima osam, da
razriješim dilemu (Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter,
Saturn, Uran i Neptun - pogledajte sliku gore),
tu se nalaze i oni drugi, mali planeti, planetoidi ili
asteroidi, kojih ima... pa... neznam broj ali jako puno.
Gotovo svi se nalaze u stazi između Marsa i Jupitera,
u takozvanom asteroidnom pojasu. Odakle su došli ti planetoidi?
Moglo se čuti raznih verzija od kojih je jedna bila da
je na mjestu tih nebeskih tijela postojao jedan planet
koji se zvao Phaeton i koji se raspao. Razlozi raspada
su opet puni raznih verzija. No, ta priča se ne čini baš
vjerojatnom. Prije će biti da su oni dijelovi materijala
od kojega su sazdani ostali planeti, a koji se nisu uspjeli
"ugraditi" u još jedan planet.
I
tako, imamo hrpu stijenja i kamenja, koje kruži u asteroidnom
pojasu. No, nisu svi tamo. Postoje i planetoidi koji "šaraju"
van asteroidnog pojasa, a koji mogu biti vrlo opasni po
nas. Naime, staze takvih objekata su ponekada tako postavljene
da se približavaju, ako ne i sijeku, sa stazom Zemlje,
što može dovesti do sudara. Da se to i prije događalo,
postoje dokazi na Zemlji u vidu udarnih kratera, koji
su doduše erodirali ali se ipak mogu primijetiti. Što
bi sudar jednog takvog objekta sa Zemljom značio za kompletni
život na Zemlji, mislim da ne trebam obrazlagati. Sjetimo
se dinosaura.
U
Hrvatskoj postoji jedna zvjezdarnica
koja postiže svake godine vrhunske rezultate po broju
otkrivenih asteroida. Riječ je o Višnjanskoj
zvjezdarnici koja je vrlo dobro poznata svim astronomima
u cijelome svijetu koji se bave otkrivanjem i praćenjem
takvih nebeskih tijela. Savjetujem svima zainteresiranima,
da ju posjete, bilo osobno, bilo putem Interneta. Puno
će naučiti o asteroidima i ne samo o njima, već i o svemu
ostalome čime se zvjezdarnica u Višnjanu bavi.
Zatim,
tu su i kometi ili kod nas poznatiji pod imenom zvijezde
repatice. Što su komete, kako izgledaju i još ponešto,
možeš saznati na stranici o kometima. Eto, to su najvažnije
značajke Sunčevog sustava. Pojedinosti i zanimljivosti
o članovima obitelji našega zvjezdanog sustava, potraži
u izborniku.
