Heh,
što reći o sebi? Najteže je kada te netko pita tko si, što
si, i slično. Neznaš što da odgovoriš, a da ne ispadne da
se hvališ, ili možda da si narcisoidan il' nedaj bože, iskompleksirani
lik... Pa, eto, pokušat ću to izbjeći :o)
Kažu ljudi da slika zamjenjuje tisuću riječi, pa tko želi,
nek' zaviri u moju foto-galeriju.
Zovem
se Danijel Reponj, i rođen sam u Zagrebu, u doba kad se
Rock & Roll slušao na veliko i nosile hlače s nogavicama
"na zvono". Vrtić sam pohađao u Virovitici, jednako
kao i osnovnu školu "Vladimir Nazor". Nakon toga,
išao sam u srednju školu gdje sam završio drvni smjer i
postao "drvno tehnološki stručni radnik za strojnu
obradu drva finalnog smjera" ma što god to značilo.
Kad bi me netko pitao, ja velim - stolar. Što ćeš, bilo
je to vrijeme školstva Stipe Šuvara, "bratstva i jedinstva"
... Ma, sve je jasno.
Vojsku
sam odslužio u Štipu. Pitate se gdje je to? Heh, pitao sam
se i ja kada sam dobio poziv. Baš sam bio na kampiranju
u Jelsi, na otoku Hvaru, kadli sam dobio telegram. U telegramu
je pisalo da idem u Štip i da se hitno vratim doma. Kak'
sam imao autokartu ex Yu, otvorio sam ju i pretpostavio
da je taj famozni Štip u Sloveniji. Joooj kak' sam se prevario.
Ne samo da nije bio u Sloveniji, neg' je bio u sasvim drugom
kraju bivše nam države. U Makedoniji! Ma ima valjda metar
na karti! Ma, zadnja točkica u donjem kutu karte! Ma...
Tamo sam izgubio 13 mjeseci i 22 dana svoga života. Jeste
li vidjeli u western filmovima kako vjetar kotrlja suho
grmlje? Zmije? Paukove? Škorpione? Ma sve vam to ima i tamo
gdje sam bio u vojsci. U ljetu se temperature podignu i
do preko 40-tak stupnjeva u hladu. Eto, to je taj Štip.
Usput, znate li što označava kratica ŠTIP? Ne znate? Šuti
Trpi I Pati.
:o)
Poslije
vojske sam radio u Virovitičkom TVIN-u
sve do 1991. godine, kada sam prešao u MUP
RH i postao Mupovac kak' su nas zvali čede.
U ratu sam ratovao i pokušao primijeniti ono što su me učili
u vojsci. Moram reći da sam zahvaljujući tome, makar znao
s kakvim "ljudima" imam posla. Kao pripadnik policije
Policijske uprave Bjelovar, policijske stanice Virovitica,
(tak' se to onda zvalo) ratovao sam na Pakračkoj bojišnici...
No, dosta o ratu, o tome ionako svi sve znaju. Sada radim
u Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj. I ne, nisam
"murjak koji piše kazne" :o)
Imam
ja i hobije :o) Nekima sam
se bavio, a nekima se bavim. Na primjer, astronomija.
Astronomijom sam se "zarazio" još u osnovnoj školi.
Tako sam se učlanio u Astronomsko-astronautičko
društvo "Mirko Daniel Bogdanić" u
Virovitici. Onda sam kupio i teleskop. Pa sam gledao kroz
teleskop (blejao u zvijezde) kak' bi to neki slikovito rekli
:o) Specijalizirao sam se za
patrolna promatranja
Sunca. Osim toga, uključio sam se i u projekt
traganja za vanzemaljskim civilizacijama - SETI@home,
a moje rezultate možete vidjeti ako mišonjom kliknete OVDJE
ili na onaj mali banner u izborniku s lijeve strane.
Tamo,
osamdesetih godina prošlog stoljeća (ovo zvuči kao da sam
star barem dva stoljeća he, he...) kupio sam kompjuter.
E, to je bila legenda od kompjutera. Sinclair ZX
Spectrum 48k. Ma ludnica. Platio sam ga 400
njemačkih maraka ili u današnjem novcu, oko 200 eura. Stric
mi ga je iz Njemačke prošvercao ispod tepiha Mercedesa :o)
Sad, il' je Mercedes bio tak' vel'ki, il' je kompjuter bio
tak' mali :o) Sjećam se da
ga nisam mogao priključiti na svoj kazetofon jer je imao
6 mm konektor, a Spectrum je imao kabel s konektorom od
3,5 mm. No, snalažljiv kakav sam bio, bacio sam se na posao
i od komada letvice, malo lima, lemilice, par čavlića i
komada kabla, napravio adapter preko kojega sam to sve uspio
"pokopčati" i stvar je proradila od prve.
Eto,
iz priloženoga se vidi da sam imao zanimanje i za elektroniku,
pa sam tako pomalo sklapao i razne uređaje kao što su Light-show,
regulator za lemilicu, a neke nisam nikada dovršio (regulirani
ispravljač) ne zato što to nisam znao napraviti, nego sam
izgubio volju stalno putovati u Zagreb i trčati po trgovinama
i sakupljati elektroničke elemente i kopati po starim radijima
i televizorima, ne bih li možda pronašao kakav "divlji"
otpornik ili diodu... Onda se to tako nabavljalo. E, to
su bila vremena :o)
Kak'
to obično biva, jedno vuče drugo, tako sam se počeo zanimati
i za radio-amaterizam
pa sam se upisao i u radio klub YU2EJK u Virovitici, gdje
sam pronašao ljude koji su mi pomogli da savladam te "čarobne
kutije", telegrafiju, antene... Kako nisam imao baš
puno novca, kupio sam CB radio stanicu. Znam da ona baš
nije omiljeno sredstvo komuniciranja kod pravih radio amatera,
ali, koliko para toliko muzike. "Prave radio stanice"
u klubu, "neprave" kod kuće. Ma, kombinacija "ugodno
s korisnim" se pokazala kao prava stvar. Jedno iskustvo
više. Ovdje možete pogledati moje CB QSL
kartice i sve Diplome
koje sam položio kao radio-amater, osvojio na raznim CB
takmičenjima i dok sam se bavio streljaštvom.
Početkom
21. stoljeća (joooojjj... kak' sam to lijepo sročio he,
he...) ili točnije, 2001. godine pala mi je na pamet jedna
ideja - da napravim web stranice. E, sada, o čemu bih ja
pisao na svojim stranicama? Pitanje koje još i danas muči
mnoge webmastere diljem cijeloga svijeta :o)
Tada sam skužio da ima vrlo malo stranica o mome gradu,
pa sam odlučio obraditi tu temu a, što možete, jelte, vidjeti
ovdje :o) Koliko sam u
tome uspio, procijenite sami. Sklepao sam ja još nekoliko
webova i bio učesnik u nastanku nekoliko raznih projekata.
Škicnite ovdje
pa ćete vidjeti čime sam se borio sve ovo vrijeme.
Eto,
to sam ja, viđen svojim očima. Dal' sam to stvarno ja, možete
ali i ne morate vjerovati. Ostavljam vam na volju. Želite
li me kontaktirati, možete to obaviti putem kontakt
obrasca ili se upisati u knjigu
gostiju. Sve sugestije su više nego dobrodošle.
