Moje prve stranice koje sam izradio, nosile su ime "D@nijel on line". Na njima sam se učio i "kalio", a bile su smještene prvo na HiNetovim i Iskonovim serverima. Zašto pišem u množini, pitate se? Pa zato što su imale oko 20-tak MB, a kako svi znaju da ISP-ovi daju po 5 MB besplatnog prostora na svojim serverima, tako sam i ja morao svoje stranice podijeliti u cjeline od 5 MB, prijaviti mamu, tatu, psa i mačku da bih dobio još nekoliko MB prostora i sve to zajedno natjerati da proradi kao da je na jednome mjestu :o)

      Mislim da vam ne trebam pričati o tome koliko je to bilo komplicirano za održavati... Dio stranica je na HiNetu, dio na Iskonu, fotke su na ovome accountu, podstranice na onome, i sada ti to lijepo održavaj kako god znaš i umiješ... Ludnica :o) No, barem nije bilo dosadno. Onda, jednoga dana sam nabasao na stranice jednog neslužbenog virovitičkog portala, i vidio ponudu da besplatno mogu k njima staviti svoje stranice. Kako sam iz Virovitice, to mi je bilo jako drago da svoje stranice, koje se isto bave tematikom iz povijesti Virovitice, mogu staviti pod jednu takvu domenu. I tako, moje su stranice dobile novu adresu.

      Kada sam već bio tamo, vlasnik me je uspio nagovoriti da krenemo u novi projekt izrade dotičnog portala. S obzirom da su stare stranice bile već dobrano zastarjele i po dizajnu i po sadržaju, trebalo je izraditi nove. Obećana mi je svekolika pomoć oko svega što bi mi moglo zatrebati, no pokazalo se da sam zapravo prepušten na milost i nemilost sebi samome. Nije bilo druge nego naći suradnike, jer jedan takav projekt nije za jednog čovjeka. I tako, malo po malo, skupila se ekipa ljudi, većinom mojih prijatelja, koji su mi obećali pomoći. Bacili smo se na posao, no početni entuzijazam je polako kopnio, i na kraju sve je opet ostalo na mojoj grbači. Da nije bilo mog prijatelja iz Koprivnice koji je nesebično radio grafiku (Marine, hvala ti puno!) sve bi se i prije raspalo, jer ja nisam baš jak u grafici.

      Na kraju, uspio sam završiti 98% posla i kako su se sva obećanja oko pomoći svela na pusto "mlaćenje jezikom", ja sam "puk'o" i digao ruke od svega. Cijela ta priča je postala suluda. Zbog vladajuće politike na portalu, došao sam u sukobe sa mnogim ljudima, mada me politika i političari uopće nisu zanimali. Osjećao sam se prevarenim. Dosta mi je bilo laži i neispunjenih obećanja. Mogao sam birati: ili se posvađati sa svojim sugrađanima s kojima se svakodnevno susrećem na ulici i svim prijateljima koji su mi "pomagali", ili se spakirati i otići. Tada sam shvatio da sam zapravo, radio sve drugo, izradu novoga portala, održavao sam privatne stranice ljudi koji su kao i ja, bili podstanari na toj adresi, a zbog neispunjenih obećanja, nisu imali svoj ftp pristup na stranice... Sve, samo ne svoje stranice, radi kojih sam i došao tamo... Odabrao sam ovu drugu varijantu, jer prijatelji su ipak prijatelji. Nisu oni krivi što nisu željeli ili mogli raditi nešto za što nisu imali motivacije i ozbiljnosti. Na kraju krajeva, s njima se družim i bilo mi je potpuno blesavo posvađati se s njima radi nečijih web stranica. I tako, pošto nisam želio voditi tuđe bitke i ratove, dao sam si otkaz i otišao, zajedno sa svojim stranicama... Nemate pojma koliko mi je laknulo nakon toga. Pao mi je golemi kamen s leđa... Kažu ljudi, poslije svake veze čovjek nosi svoj križ, no ja sam nosio CIJELI SPOMENIK!!! Uvjerljivo jedno od najneugodnijih iskustava u mome životu. Stranice koje smo radili za taj portal, otišle su u povijest, nova ekipa ih nije mogla ili željela održavati.

      Opet sam bio "beskućnik" što se tiče weba. Pomalo sam se odmarao od proteklih događanja i razmišljao što treba poduzeti da se ovakvi događaji više ne ponavljaju. I na kraju sam shvatio da mi je ostalo samo jedno rješenje: registrirati svoju domenu i zakupiti vlastiti web hosting. Nema sreće od toga da sam opet odabrao biti "podstanar" na webu. Uvijek ti netko kroji svoja pravila, nameće ti svoje ideje i pravila igre, a ti moraš šutjeti i biti mu zahvalan do neba. Odlučeno - učinjeno. Prošla su vremena kada je web hosting bio basnoslovno skup, i tako sam se "isprsio" i kupio svoju domenu i svoj hosting. Napokon sam postao svoj gazda :o)

      U međuvremenu, dogovorio sam se sa prijateljima iz Euromedie, najbolje informatičke tvrtke u Virovitici, da im izradim web stranice. Nekada su imali stranice, no spletom okolnosti, ostali su bez njih. I tako, mic po mic, za svega 2 tjedna, riješili smo sve oko web hostinga, domene i izrade stranica. I oni su iskusili kako je to neugodno kada su podstanari na webu, tako da su se bez puno razmišljanja odlučili na vlastiti web hosting. U sklopu njihovih stranica nalazi se Virovitički WEBring i prvi pravi Virovitički Forum, kojega su odmah prihvatili oni kojima je bio i namijenjen - mladi. Forum je nastao zahvaljujući požrtvovnosti jednog mladog, kako on sebe voli nazivati, web developera (Blaž, jel' dobro tak'?) :o) Euromedia ne bi bila to što je, da nije dozvolila da na njihov server stavimo i stranice Virovitičkog Lan Partya, i to bez ikakvih uvjeta i potpuno besplatno (Boris hvala). Dotične stranice održava Fishbone_hr koji se nije puno promišljao kada je trebalo Virovitici pružiti jedan potpuno moderan i neovisan gradski portal - Virovitica OnLine (bravo Fish).

      E, sada, ja vjerojatno ne bih bio ja, da nisam imao svoje prstiće i u izradi i idejama za Virovitica OnLine. No, gotovo cijeli posao je odradio Fish, ja sam uredio nekoliko tema na portalu i bio sam onaj koji mu je "plesao" po živcima (picajzla kak' bi to neki slikovito rekli - jelda Blaž, he, he...) jer nisam mogao mirno gledati greške i greškice, koje su se neminovno događale. Znam da mi to neće zamjeriti, jer na kraju krajeva, bolje da mu to ja kažem nego da mu to posjetitelji nataknu na gubec ;o) Popili smo hektolitre kave i kole, a gdje drugdje nego kod Duje, konobari nas već tako dobro znaju da čim nas vide, bez pitanja stavljaju kuhati kavicu i točiti kolu :o) Tamo smo proveli sate i sate razglabajući o webovima i smišljali nove ideje koje su trebale zaživjeti na netu. Koliko smo u tome uspjeli, možete pogledati na Virovitica OnLineu. Naravno, i tu sam odradio svoj dio posla i mlađima prepustio da nastave dalje. Povukao sam se iz poslova oko izrade portala. Bilo mi je dosta. Eto, toliko o mojim webovima.

Moj zadnji projekt je Zvjezdarnica, "Mali prozorčić u veliki svijet znanosti" kako glasi slogan. Riječ je o stranicama koje liče na portal, ali to u stvari nisu. Ili možda jesu ;o) Svakako svratite na Zvjezdarnicu ako već niste, naročito ako vas zanima astronomija, astronautika i srodne grane znanosti. Tamo ćete pronaći puno zanimljivosti. Da ne duljim, link je tu dolje, na animiranom banneru, kliknite na njega i krenite na međuzvjezdano putovanje.

      I na kraju, da kažem svim nevjernim Tomama, koji me napadaju: nisam od svega ovoga zaradio niti jednu jedinu lipu! Naprotiv, uložio sam pozamašnu svoticu vlastitog novca!!! Nitko tko se nije posvetio izradi web stranica, nije u stanju shvatiti, da se u jednoj maloj sredini kao što je Virovitica, ne može puno zaraditi na ovome poslu. Da želim besplatno raditi stranice, imao bih posla dan i noć - na (ne)sreću, naučio sam lekciju, no za novac, to je već sasvim druga priča... Neki ljudi jednostavno ne shvaćaju da znanje ima svoju cijenu, a ja svoje znanje, takvo kakvo je, NE ŽELIM OBEZVRIJEĐIVATI. Zato, uzmite si svojih 100 kuna i zataknite si ih jel'... Entuzijazam i hobi, to je sve što imam. Netko se bavi ribolovom, netko badmintonom... Ja se bavim onime što volim, prihvaćali to oni ili ne, nije me uopće briga!

      I zato, budite mi lijepi, rumeni, bucmasti i veseli :o)